Thymosin Alpha-1: Timusni imunopeptid u pregledu istraživanja
Dr. Sieglinde Klaus
Znanstvena redakcija · Bergdorf Bioscience


Dr. Sieglinde Klaus
Znanstvena redakcija · Bergdorf Bioscience

Thymosin Alpha-1 (Tα1, INN: Thymalfasin) je peptid od 28 aminokiselina, N-terminalno acetiliran, iz timusa, koji se u istraživanjima proučava kao imunomodulatorni peptid i biološki modifikator odgovora. Izvorno je izoliran iz telećeg timusa i utvrđen mu je slijed (Goldstein et al., 1977). Sintetski lijek nosi zaštićeni naziv Zadaxin.
Thymosin Alpha-1 je timusni polipeptid koji su 1977. Goldstein i suradnici izolirali iz telećeg timusa i u potpunosti sekvencirali (Goldstein et al., 1977). Tvar se sastoji od 28 aminokiselinskih ostataka i pripada klasi imunomodulatornih peptida, koji se u imunologiji svrstavaju u biološke modifikatore odgovora. Karakteristična je N-terminalna acetilacija: terminalni serin nosi acetilnu skupinu koja doprinosi oko 42 Da molekulskoj masi i razlikuje zreli oblik od neacetilirane prethodnice (Liu et al., 2013).
Sintetski, farmaceutski standardizirani oblik nosi međunarodni nezaštićeni naziv Thymalfasin i prodaje se pod zaštićenim nazivom Zadaxin. U povijesnom pregledu Tα1 se opisuje kao jedan od najduže istraživanih timusnih peptida, čije se proučavanje proteže kroz nekoliko desetljeća (Camerini & Garaci, 2015). Tα1 je toplinski stabilna, izrazito kisela molekula, čija su fizikalno-kemijska svojstva dokumentirana već u prvom opisu (Goldstein et al., 1977).
Važno za razumijevanje: Thymosin Alpha-1 nije peptid za popravak tkiva ili angiogenezu, nego se u istraživanjima prvenstveno promatra kao modulator sučelja između urođene i stečene imunosti (Dominari et al., 2020).
Aminokiselinski slijed Thymosina Alpha-1 obuhvaća 28 ostataka i glasi u jednoslovnom kodu Ac-SDAAVDTSSEITTKDLKEKKEVVEEAEN, dakle acetilirani serin na N-terminusu, nakon kojeg slijedi cijeli lanac do terminalnog asparagina (Goldstein et al., 1977). Upadljiv je visok udio kiselih aminokiselina poput aspartata i glutamata, koji molekuli daje izrazito kiseli karakter.
Molekulska masa zrelog, N-acetiliranog oblika iznosi oko 3108 do 3109 Da; masenospektrometrijska karakterizacija navodi 3108,79 Da (Liu et al., 2013). Neacetilirana varijanta ima s oko 3065 Da manju masu; acetilna skupina dodaje navedenih oko 42 Da. Ova N-terminalna acetilacija prema dostupnoj literaturi strukturno je značajna za punu biološku aktivnost i istovremeno poboljšava stabilnost prema razgradnji aminopeptidazama, jer acetilacija produljuje poluvijek u odnosu na slobodni amino-oblik (Liu et al., 2013).
Za laboratorijsku praksu to znači da su čistoća i ispravna acetilacija ključna obilježja kvalitete. Istraživači bi trebali provjeriti certifikate analize specifične za seriju, koji obično navode stupnjeve čistoće od 98 posto ili više te potvrdu N-terminalne acetilacije. Toplinska stabilnost molekule već je u prvom opisu istaknuta kao značajno svojstvo (Goldstein et al., 1977).

Thymosin Alpha-1 se u istraživanjima opisuje kao pleiotropni imunomodulator, koji prvenstveno djeluje na sučelju između urođene i stečene imunosti (Romani et al., 2007). Središnji mehanizam djelovanja odvija se preko Toll-like receptora: studije upućuju na to da Tα1 signalizira preko TLR2 na mijeloidnim dendritičkim stanicama i preko TLR9 na plazmocitoidnim dendritičkim stanicama, i to preko MyD88-ovisnog signalnog puta koji aktivira IRF7 i ulazi u interferonski efektorski put (IFN-α i IFN-γ) (Dominari et al., 2020).
Na staničnoj razini Tα1 prema literaturi potiče sazrijevanje i diferencijaciju dendritičkih stanica te pogoduje Th1-polarizaciji. To je popraćeno pojačanom funkcijom T-stanica (CD4+ i CD8+) te NK-stanica i može u imunokompromitiranim stanjima ponovno podići snižene brojeve stanica (Dominari et al., 2020). Usporedno se stimuliraju citokini poput IFN-γ i IL-2.
Posebno zanimljiv aspekt je dvojna regulacija: Tα1 u dendritičkim stanicama inducira indolamin-2,3-dioksigenazu (IDO) i time katabolizam triptofana, čime nastaje regulatorni okoliš koji uravnotežuje upalu i toleranciju (Romani et al., 2007). U istraživanjima se Tα1 stoga opisuje kao endogeni regulator upale, imunosti i tolerancije, koji pojačava učinkovite imunske odgovore i istovremeno može prigušiti preaktivaciju.
U dostupnoj kliničkoj i farmakološkoj literaturi standardni je režim dobro dokumentiran. Etablirana shema predviđa 1,6 mg supkutano dvaput tjedno, što približno odgovara 900 µg po četvornom metru tjelesne površine; primjena se u istraživanjima tipično protezala kroz šest do dvanaest mjeseci (Dominari et al., 2020). Za pedijatrijske ili nisko-težinske sudionike studija ispod 40 kg u literaturi se opisuje doza prilagođena težini od 40 µg po kilogramu.
Formalna farmakokinetička istraživanja također su dozirala na temelju tjelesne površine s 900 µg/m² (Rost et al., 1999). Što se tiče podnošljivosti viših doza, postoje podaci koji u istraživanjima na ljudima do 16 mg dvaput tjedno kroz četiri tjedna nisu pokazali nepoželjne reakcije (Rost et al., 1999).
Za računsko planiranje veličina bočica, volumena rekonstitucije i rezultirajućih količina injekcije, peptid se može prikazati u Bergdorf alatu: Izračunaj Thymosin Alpha-1 u peptidnom kalkulatoru. Tako se primjerice može pratiti kako iz bočice od 1,6 mg pri volumenu rekonstitucije od 1 ml nastaje koncentracija od 1,6 mg/ml i koja oznaka na skali inzulinske šprice odgovara dozi od 1,6 mg. Sve navedene vrijednosti potječu isključivo iz istraživačke i stručne literature i ne smiju se shvatiti kao preporuka za primjenu na ljudima.

Nakon supkutane injekcije Thymosin Alpha-1 se brzo i gotovo potpuno apsorbira, što upućuje na visoku bioraspoloživost (Rost et al., 1999). Maksimalna koncentracija u plazmi (Tmax) postiže se otprilike jedan do dva sata nakon injekcije. Vršne koncentracije (Cmax) bile su pri dozi od 900 µg/m² u rasponu od oko 30 do 80 µg/L (Rost et al., 1999).
Volumen raspodjele navodi se s oko 5 do 8 L, što odgovara izvanstaničnom prostoru; kao mali, izrazito kiseli peptid Tα1 pokazuje nisko vezanje za proteine plazme. Eliminacija se odvija proteolitičkom razgradnjom preko tkivnih i cirkulirajućih aminopeptidaza, pri čemu renalni povrat iznosi 31 do 60 posto doze (Rost et al., 1999). Terminalni poluvijek u plazmi prema stručnoj informaciji za Thymalfasin iznosi oko 2 sata; formalna farmakokinetička studija o tri supkutane formulacije izvještava o poluvijeku eliminacije manjem od 3 sata (Rost et al., 1999).
Vrijedno je napomenuti da se serumske razine unutar 24 sata vraćaju na početnu vrijednost i da pri ponovljenoj primjeni ne dolazi do akumulacije (Rost et al., 1999). Upravo zbog ovog kratkog poluvijeka razvijene su fuzijske varijante produljenog poluvijeka, kako bi se povećalo inače kratko zadržavanje nativnog peptida (Camerini & Garaci, 2015).
Terminalni poluvijek u plazmi od oko 2 sata potkrijepljen je literaturom i podupiru ga kako stručna informacija za Thymalfasin tako i neovisno formalna farmakokinetička studija, koja je utvrdila poluvijek eliminacije manji od 3 sata pri Tmax od jedan do dva sata (Rost et al., 1999). Ovo razmjerno kratko sustavno zadržavanje objašnjava dva ključna opažanja iz literature: izostanak akumulacije pri ponovljenoj primjeni i povratak serumskih razina na početnu vrijednost unutar 24 sata.
Za dizajn studija to ima konkretne posljedice. U istraživanjima uobičajena shema supkutane primjene dvaput tjedno u upadljivom je kontrastu s kratkim poluvijekom u plazmi. To upućuje na to da biološki učinak Tα1 nije prvenstveno vezan uz trajne razine u plazmi, nego uz naknadne imunološke učinke, primjerice uz izazvano sazrijevanje dendritičkih stanica i Th1-polarizaciju koje se pripisuju toj tvari (Romani et al., 2007).
Upravo je taj nalaz potaknuo razvoj konstrukata produljenog poluvijeka, primjerice Tα1-Fc fuzijskih proteina, koji su ciljano konstruirani jer je poluvijek nativnog Tα1 kratak (Camerini & Garaci, 2015). Tko želi računski pratiti profil eliminacije, može koristiti poluvijek od oko 2 sata kao ulaznu veličinu za razmatranja klirensa.
Komercijalni, liofilizirani Thymalfasin isporučuje se kao prašak za rekonstituciju. Prema informaciji o proizvodu, prodavani pripravak čuva se rashlađen na 2 do 8 °C; rekonstitucija se obavlja priloženom sterilnom vodom odnosno otapalom neposredno prije supkutane injekcije. Ovi podaci o čuvanju potječu iz stručne informacije, a istraživači bi uvijek trebali uzeti u obzir certifikate analize specifične za seriju.
Zanimljiva je prividna proturječnost između intrinzične toplinske stabilnosti molekule i zahtjeva za hlađenjem gotovog lijeka. Sam peptid je po prirodi toplinski stabilan i izrazito kiseo, kako je dokumentirano već u prvoj karakterizaciji (Goldstein et al., 1977). Kao liofilizirani lijek ipak se čuva na 2 do 8 °C, što je posljedica stabilnosti cjelokupne formulacije, a ne samo kemijske čvrstoće aminokiselinskog lanca.
Za laboratorijsku praksu iz toga proizlaze jasna načela: liofilizirani prašak spada u hladnjak na 2 do 8 °C; nakon rekonstitucije otopinu treba upotrijebiti pravodobno. N-terminalna acetilacija doprinosi stabilnosti prema aminopeptidazama i povećava otpornost lanca na enzimsku razgradnju (Liu et al., 2013). Konkretne temperature čuvanja i rokovi upotrebe navedeni su u odgovarajućem certifikatu analize, budući da mogu varirati ovisno o seriji.
U sažetoj literaturi Thymosin Alpha-1 vrijedi kao općenito vrlo dobro podnošljiv. Kroz više od 2.000 liječenih pacijenata nepoželjne su pojave opisane kao rijetke i blage (Dominari et al., 2020). Prijavljeni učinci obuhvaćaju lokalne reakcije na mjestu injekcije poput crvenila ili neugode te prolaznu atrofiju mišića, poliartralgiju u smislu višestrukih bolova u zglobovima i oticanje šake s osipom.
Vjerojatno objašnjenje za povoljnu podnošljivost leži u farmakokinetičkom profilu: izostanak akumulacije pri ponovljenoj primjeni i kratki poluvijek od oko 2 sata prema literaturi doprinose podnošljivosti, jer se peptid ne nakuplja u organizmu (Rost et al., 1999). Serumske razine vraćaju se unutar 24 sata na početnu vrijednost, tako da ne nastaje kontinuirana sustavna izloženost.
Podaci o podnošljivosti odnose se na doze i sheme primjene istražene u literaturi. Čak su i u istraživanjima eskalacije doze na ljudima podnošene doze do 16 mg dvaput tjedno kroz četiri tjedna bez nepoželjnih reakcija (Rost et al., 1999). Ovi podaci služe isključivo znanstvenom razumijevanju u istraživačkom kontekstu i ne predstavljaju izjavu o primjeni na ljudima izvan kontroliranih studija.
Unatoč zajedničkom dijelu imena, Thymosin Alpha-1 i Thymosin Beta-4 pripadaju različitim obiteljima peptida s različitim slijedovima, veličinama i funkcijama. Tα1 je imunomodulatorni peptid od 28 aminokiselina, N-acetiliran, koji djeluje preko TLR2 i TLR9 te signalne osi dendritičkih stanica i T-stanica (Dominari et al., 2020). Thymosin Beta-4, čiji je fragment TB-500, nasuprot tome je peptid od 43 aminokiseline koji sekvestrira G-aktin i upravlja citoskeletnom dinamikom aktina, migracijom stanica, angiogenezom i popravkom tkiva. Ciljna struktura (Toll-like receptori i IDO nasuprot aktinu) i istraženi smjer djelovanja (imunska obnova nasuprot cijeljenju rana) bitno se razlikuju.
I BPC-157 jasno se razlikuje: riječ je o sintetskoj molekuli od 15 aminokiselina, opisanoj kao stabilni gastrični pentadekapeptid, izvedenoj iz želučanog proteina. Njezina svojstva o kojima se raspravlja u istraživanjima odnose se na citoprotekciju, angiogenezu te regeneraciju tetiva, ligamenata i crijeva, često u vezi s VEGFR2 i eNOS putovima. BPC-157 je time peptid regeneracije i citoprotekcije, a ne timusni imunomodulatorni peptid; podrijetlo, duljina (15 nasuprot 28 aminokiselina) i mehanizam znatno odstupaju od Tα1. Tα1 se nasuprot tome svrstava u endogene regulatore upale, imunosti i tolerancije (Romani et al., 2007).
KPV je tripeptid od tri aminokiseline (lizin-prolin-valin) i odgovara C-terminalnom odsječku hormona α-MSH. U istraživanjima se KPV pripisuje protuupalno djelovanje, koje se pretežno posreduje suzbijanjem proupalnih NF-κB i citokinskih signala. KPV time djeluje kao regulator koji prigušuje upalne procese.
Thymosin Alpha-1 slijedi suprotan primarni smjer djelovanja: kao peptid od 28 aminokiselina pojačava i ponovno uravnotežuje stečenu imunost, osobito Th1-primingom putem aktivacije Toll-like receptora i dendritičkih stanica (Romani et al., 2007). Dok KPV prigušuje upalu, Tα1 ponovno uspostavlja imunsku reaktivnost i koordinira je. Veličina i ciljna struktura također se znatno razlikuju: tri aminokiseline i NF-κB-posredovan mehanizam na strani KPV-a nasuprot 28 aminokiselina i TLR2/TLR9 osi na strani Tα1.
Ova usporedba pokazuje da bi jednostavno svrstavanje oba peptida u kategoriju imunoaktivnih tvari bilo zavaravajuće. KPV prigušuje postojeću preaktivaciju, dok Tα1 prema dostupnoj literaturi ponovno uravnotežuje oslabljen ili pogrešno reguliran imunski odgovor i adresira dvojnu ravnotežu između efektorske imunosti i tolerancije putem indukcije IDO (Dominari et al., 2020).
Ne. Thymosin Alpha-1 i Thymosin Beta-4 (ishodišni peptid TB-500) dijele samo dio imena, ali pripadaju različitim obiteljima peptida. Tα1 je imunomodulatorni peptid od 28 aminokiselina koji djeluje preko Toll-like receptora, dok je Thymosin Beta-4 peptid od 43 aminokiseline koji veže aktin i povezan je s popravkom tkiva (Dominari et al., 2020).
Terminalni poluvijek u plazmi prema stručnoj informaciji iznosi oko 2 sata, a formalna farmakokinetička studija izvještava o manje od 3 sata. Serumske razine vraćaju se unutar 24 sata na početnu vrijednost, a pri ponovljenoj primjeni ne dolazi do akumulacije (Rost et al., 1999).
Acetilna skupina na N-terminusu dodaje oko 42 Da masi i prema literaturi je strukturno značajna za punu biološku aktivnost. Istovremeno poboljšava stabilnost prema razgradnji aminopeptidazama i time produljuje poluvijek u odnosu na slobodni amino-oblik (Liu et al., 2013).
Liofilizirani gotovi lijek prema informaciji o proizvodu čuva se rashlađen na 2 do 8 °C i rekonstituira neposredno prije upotrebe. Sam peptid je intrinzično toplinski stabilan (Goldstein et al., 1977), hlađenje se odnosi na stabilnost cjelokupne formulacije; smjernice specifične za seriju navedene su u certifikatu analize.
Shema etablirana u literaturi glasi 1,6 mg supkutano dvaput tjedno, što odgovara oko 900 µg po četvornom metru tjelesne površine (Dominari et al., 2020). Za nisko-težinske sudionike studija ispod 40 kg opisuje se doza prilagođena težini od 40 µg po kilogramu. Ovi podaci služe isključivo u istraživačke svrhe.
Samo za istraživačke svrhe. Nije namijenjeno za ljudsku konzumaciju. Znanstveno uredništvo: Dr. Sieglinde Klaus