Oba potiču vlastitu os hormona rasta preko GHRH receptora. No razlikuju se kao nebo i zemlja po vremenu poluraspada, kliničkoj zrelosti i statusu odobrenja. Ova usporedba ocjenjuje dostupne podatke isključivo za istraživačke svrhe.
Medically reviewed by Dr. Sieglinde Klaus · Last reviewed lipanj 2026.
CJC-1295 (No DAC), identičan s Modified GRF (1-29), kratkodjelujući je GHRH analog (vrijeme poluraspada oko 30 minuta) bez vezanja na albumin. Stvara pulsatilan, fiziološki sličan tijek GH/IGF-1, ali nema vlastitu odobrenu indikaciju za ljude i ima samo oskudne, specifične podatke na ljudima 1. Tesamorelin (Egrifta) je GHRH analog od 44 aminokiseline, također s vrlo kratkim vremenom poluraspada (oko 11 minuta u zdravih osoba, oko 26-38 minuta u bolesnika s HIV-om), ali je za razliku od njega odobren od FDA za smanjenje visceralne trbušne masti kod HIV-om povezane lipodistrofije i potkrijepljen opsežnim podacima iz faze III 4, 5. Glavna razlika nije u trajanju djelovanja (oba kratka), nego u kliničkoj zrelosti i razini dokaza.
GHRH analog, tetrasupstituirani fragment GRF(1-29) (Modified GRF 1-29)
GHRH analog, analog GRF(1-44) od 44 aminokiselina s N-terminalnom trans-3-heksenskom kiselinom
29 (N-terminalni jezgreni fragment)
44 (potpuni kostur GRF-1-44)
oko 30 minuta (prijavljeni raspon oko 30 min do 2 h), kratkodjelujući
oko 11 minuta u zdravih osoba; oko 26-38 minuta u bolesnika s HIV-om
CJC-1295 (No DAC) identičan je s Modified GRF (1-29), N-terminalnim fragmentom 1-29 humanog GHRH, dakle istom aktivnom jezgrom kao kod Sermorelina. Nosi četiri stabilizirajuće supstitucije aminokiselina (položaj 2 D-Ala, 8 Gln, 15 Ala, 27 Leu) koje daju otpornost na razgradnju dipeptidilpeptidazom IV (DPP-IV) i smanjuju metabolički klirens u odnosu na nativni GRF(1-29) 7. Kao agonist GHRH receptora (GPCR klase B na somatotrofima) aktivira preko Gs proteina adenilat ciklazu, povećava razinu cAMP-a i aktivnost PKA te tako pokreće egzocitozu pohranjenog GH, a kronično i transkripciju gena za GH 8. Presudno: No-DAC obliku nedostaje maleimidna poveznica koja DAC varijantu kovalentno veže na serumski albumin. Zbog toga ostaje kratkodjelujući i pulsatilan 3.
Tesamorelin je sintetički analog humanog GHRH (GRF 1-44) od 44 aminokiselina s trans-3-heksenskom kiselinom na N-terminalnom kraju, koja također daje otpornost na DPP-IV i produljuje aktivnost u odnosu na nativni GHRH. Veže se i stimulira iste GHRH receptore na somatotrofima hipofize, povećava endogenu sintezu i pulsatilno oslobađanje GH, a time i IGF-1. Ponovno uspostavljena, fiziološkija os GH/IGF-1 potiče lipolizu prvenstveno u . Za razliku od rekombinantnog GH, Tesamorelin djeluje preko vlastitog, reguliranog kruga povratne sprege umjesto da unosi egzogeni GH.
U kontroliranim studijama CJC-1295 na ljudima (s DAC varijantom) nisu prijavljene ozbiljne nuspojave, a podnošljivost je bila dobra, osobito pri 30-60 mcg/kg [1]. Dokumentirani su učinci tipični za klasu GHRH analoga i stimulaciju GH osi; međutim, dugoročna sigurnost kratkodjelujućeg No-DAC oblika nije utvrđena u kontroliranim studijama na ljudima.
Tesamorelin ima dobro dokumentiran sigurnosni profil iz studija faze III. Česte su reakcije na mjestu injekcije (oko 17-25% naspram oko 6-14% uz placebo) i tegobe povezane sa zadržavanjem tekućine. Upozorenja obuhvaćaju intoleranciju glukoze, porast IGF-1 i zabrinutost zbog neoplazije; učinak je nakon prekida reverzibilan (visceralna se mast vraća).
CJC-1295 (No DAC) je zbog kratkog vremena poluraspada od oko 30 minuta i odsutnosti vezanja na albumin predodređen za modeliranje epizodičnih GH pulseva između doza, umjesto stvaranja trajnog toničnog porasta. Upravo taj pulsatilni profil razlikuje ga od DAC varijante.
Tesamorelin je jedina tvar posebno odobrena za tu indikaciju, s reproducibilnim dokazima iz faze III za smanjenje visceralnog masnog tkiva od 10-15%. Za to definirano pitanje ne postoji usporedivo validiran alternativni peptid.
Tesamorelin ima FDA odobrenje, potpune službene informacije o proizvodu (label) i utvrđenu shemu praćenja (glukoza, IGF-1). CJC-1295 (No DAC) nema odobrenu indikaciju za ljude ni utvrđenu dugoročnu sigurnost, što ograničava regulatornu iskoristivost podataka.
CJC-1295 (No DAC) se u istraživačkoj literaturi često uparuje s agonistima GHRP/ghrelin receptora poput Ipamorelina, jer GHRH analozi i ghrelin agonisti djeluju preko komplementarnih signalnih putova. Njegovo kratko vrijeme poluraspada omogućuje vremenski preciznu kostimulaciju; Tesamorelin za to nema utvrđene primjene.
Oba su GHRH analozi i oba su kratkodjelujuća. Odlučujuća razlika je u kliničkoj zrelosti: Tesamorelin je odobren od FDA i potkrijepljen dvjema velikim studijama faze III, dok je CJC-1295 (No DAC) isključivo istraživačka tvar bez odobrene indikacije za ljude i sa samo oskudnim specifičnim podacima na ljudima 1, 4.
Ne, oba su kratkodjelujuća. CJC-1295 (No DAC) ima prijavljeno vrijeme poluraspada u plazmi od oko 30 minuta, a Tesamorelin oko 11 minuta u zdravih osoba, odnosno oko 26-38 minuta u bolesnika s HIV-om. Dugo vrijeme poluraspada od nekoliko dana odnosi se isključivo na DAC varijantu CJC-1295, koja se kovalentno veže na albumin, a ne na ovdje uspoređivani No-DAC oblik 2.
Pouzdane kontrolirane studije na ljudima (Teichman 2006, Ionescu 2006) provedene su s DAC konstruktom koji se veže na albumin 1, 2. Vlastita, recenzirana studija farmakokinetike na ljudima posebno za No-DAC oblik oskudna je; vrijednost od oko 30 minuta uvelike se temelji na obrazloženju dizajna peptida otpornog na DPP-IV i na sekundarnim izvorima.
Ova usporedba nema općenitog pobjednika, jer dva peptida unatoč zajedničkom djelovanju na GHRH receptor imaju vrlo različite uloge. Tesamorelin jasno dominira u kliničkoj zrelosti, regulatornom statusu i gustoći dokaza: odobren je od FDA i potkrijepljen dvjema velikim studijama faze III za definiranu indikaciju 4, 5. CJC-1295 (No DAC) ističe se kao fleksibilan istraživački alat za pitanja o pulsatilnom djelovanju GHRH-a i kombinirane pristupe, ali ima vrlo oskudne vlastite podatke na ljudima 1. Kome trebaju maksimalni dokazi i odobrenje, bira Tesamorelin; kome je cilj modelirati pulsatilne GH mehanizme, poseže za CJC-1295 (No DAC). Odluka je time ovisna o kontekstu.
Tesamorelin nedvojbeno pobjeđuje u odobrenju i dokazima, ali je skrojen za specifičnu indikaciju (HIV lipodistrofija). CJC-1295 (No DAC) ostaje relevantan za pulsatilno GHRH istraživanje i kombinirane modele, unatoč oskudnim podacima na ljudima. Budući da nijedan peptid ne dominira nad drugim u svim istraživačkim pitanjima, rezultat ovisi o kontekstu i općenit se pobjednik ne može utvrditi.
Pulsatilno, bez vezanja na albumin, GH se vraća na početnu razinu unutar oko 2-3 h
Kratki GHRH puls jednom dnevno; klinički se učinak akumulira tijekom tjedana do mjeseci
Nema odobrene indikacije za ljude; isključivo istraživačka tvar
Odobren od FDA (Egrifta, prvo odobrenje 2010.; Egrifta SV 2019.; Egrifta WR noviji)
Oskudno; vlastiti podaci na ljudima za No-DAC oblik uglavnom nedostaju, kontrolirani podaci potječu od DAC varijante
Visoko / zrelo: dva velika RCT-a faze III (~800 pacijenata objedinjeno) plus naknadne analize
Pulsatilno oslobađanje GH, često u kombinaciji s agonistom GHRP/ghrelin receptora (pretklinički/sekundarni protokoli)
Smanjenje visceralne trbušne masti kod HIV lipodistrofije; NAFLD kod HIV-a (u istraživanju)
Nema odobrene sheme; navodi se oko 100 mcg subkutano, često 1-3x dnevno (nije iz kontroliranih studija)
Subkutano jednom dnevno u trbuh; faza III: 10 mg/dan, Egrifta WR 1,28 mg, Egrifta SV 1,4 mg
Zamrznuto, obično -20 °C (ili hladnije za dugotrajno čuvanje)
Egrifta WR na 20-25 °C zaštićena od svjetlosti; stariji Egrifta/SV na 2-8 °C; ovisno o proizvodu
Hlađeno na 2-8 °C, upotreba unutar oko 28 dana (prozor benzilnog alkohola); izbjegavati cikluse zamrzavanja i odmrzavanja
Egrifta WR na sobnoj temperaturi, ostatak baciti nakon 7 dana; stariji Egrifta upotrijebiti odmah nakon miješanja
U studijama CJC/DAC nisu prijavljene ozbiljne reakcije; dugoročna sigurnost No-DAC oblika nije utvrđena
Intolerancija glukoze/novi dijabetes (rizik povećan oko 3,3 puta), porast IGF-1, zabrinutost zbog neoplazije na pozadini HIV-a
Učinak brzo slabi zbog kratkog vremena poluraspada; pulsatilan obrazac između doza
Učinak je reverzibilan: visceralna se mast nakon prekida ponovno nakuplja (u praksi je to terapija održavanja)
Obje su tvari GHRH agonisti stabilizirani protiv razgradnje DPP-IV-om i zadržavaju pulsatilan obrazac izlučivanja GH. Razlikuju se u okosnici (osnova od 29 naspram 44 aminokiseline) i u načinu stabilizacije (četiri supstitucije naspram N-terminalnog ostatka heksenske kiseline). Funkcionalno, Tesamorelin slijedi jasno definiran, odobren cilj (smanjenje visceralne masti kod HIV lipodistrofije), dok se CJC-1295 (No DAC) svrstava kao generički alat za stvaranje pulsatilnih GH pulseva u istraživanju.
Dokazna osnova je asimetrična: Tesamorelin je potkrijepljen dvjema velikim, randomiziranim, dvostruko slijepim studijama faze III (objedinjeno oko 800 pacijenata) plus naknadnim analizama u jasno definiranoj populaciji (HIV lipodistrofija) 4, 5. Za CJC-1295 (No DAC) pak gotovo da i nema vlastitih kontroliranih podataka na ljudima; pouzdane studije na ljudima provedene su s DAC varijantom koja se veže na albumin 1, 2, a ne s ovdje razmatranim kratkodjelujućim oblikom.
Ova usporedba služi isključivo znanstvenoj informaciji i ne predstavlja medicinski savjet, dijagnozu ni preporuku za liječenje. Nijedna od ovdje opisanih primjena ne smije se shvatiti kao preporuka za upotrebu na ljudima. Samo za istraživačke svrhe. Nije namijenjeno za ljudsku konzumaciju.
Za Tesamorelin postoji randomiziran, kontroliran rezultat studije o smanjenju udjela masnoće u jetri (istraživački, kod HIV-a). Usporedivi kontrolirani podaci za CJC-1295 (No DAC) ne postoje, zbog čega Tesamorelin pruža pouzdaniju početnu točku.
Tesamorelin (Egrifta) odobrila je FDA za smanjenje viška abdominalne (visceralne) masti u odraslih osoba zaraženih HIV-om s lipodistrofijom. Nije odobren za opći gubitak tjelesne težine, rekompoziciju tijela ni usporavanje starenja. NAFLD/masna jetra kod HIV-a istraživačka je, neodobrena primjena 6.
Oba dijele istu aktivnu jezgru od 29 aminokiselina. CJC-1295 (No DAC), dakle Modified GRF (1-29), nosi pak četiri stabilizirajuće supstitucije koje ga čine otpornijim na razgradnju pomoću DPP-IV. Zbog toga ima dulje vrijeme poluraspada (oko 30 min) od nativnog Sermorelina (oko 6-20 min). Funkcionalno je to varijanta Sermorelina stabilizirana protiv razgradnje DPP-IV-om, s duljim vremenom poluraspada 7.
Izravna usporedba sigurnosti moguća je samo ograničeno, jer Tesamorelin ima dokumentiran sigurnosni profil iz faze III (s jasnim upozorenjima na intoleranciju glukoze, porast IGF-1 i neoplaziju), dok za CJC-1295 (No DAC) nema kontroliranih dugoročnih podataka na ljudima. Nedostatak dokumentiranih rizika ne znači odsutnost rizika, nego odsutnost podataka 1.
U istraživačkoj literaturi CJC-1295 (No DAC) često se kombinira s agonistima ghrelin receptora poput Ipamorelina, jer djeluju preko komplementarnih signalnih putova i mogu pokazati aditivno oslobađanje GH. Tesamorelin za takve kombinacije nema utvrđene primjene i u svojoj odobrenoj indikaciji primjenjuje se kao monoterapija.
