Mehanizam djelovanja
GHK (glicil-L-histidil-L-lizin) veže bakrove(II) ione s visokim afinitetom, a većina opisanih učinaka pripisuje se tom bakrovu kompleksu. Klasični membranski receptor nije identificiran; čini se da peptid djeluje prijenosom bakra u stanice i širokom modulacijom genske transkripcije. Analize ekspresije gena povezuju GHK s promijenjenom ekspresijom velikog broja ljudskih gena, uključujući mnoge povezane s remodeliranjem i popravkom tkiva (Pickart & Margolina 2018). In vitro GHK-Cu potiče sintezu kolagena u kulturama dermalnih fibroblasta (Maquart et al. 1988) i stvaranje glikozaminoglikana te drugih sastavnica izvanstaničnog matriksa. U kulturama fibroblasta GHK-Cu također je povećao ekspresiju MMP-2 i sekreciju tkivnih inhibitora TIMP-1 i TIMP-2 (Siméon et al. 2000), što se u pretkliničkim modelima raspravlja kao mehanizam remodeliranja rana. Antioksidativni i protuupalni učinci dodatno su opisani u staničnim i životinjskim studijama.
Stanje dokaza
Osnova je pretežno pretklinička: kulture fibroblasta, profiliranje genske ekspresije i životinjski modeli rana. Maquart i suradnici 1988. ispitivali su kolagen, a Siméon i suradnici 2000. MMP-2 i TIMP-1/TIMP-2 u staničnim sustavima. Mali randomizirani pokus nakon CO2-laserskog tretmana imao je 13 sudionika koji su dovršili istraživanje. Nakon 12 tjedana crvenilo, bore i objektivno procijenjena kvaliteta kože nisu se značajno razlikovali među skupinama; subjektivno zadovoljstvo bilo je veće. To se odnosi na topikalni režim, ne na sistemski ili injekcijski GHK-Cu. Mali uzorak i uglavnom negativni objektivni ishodi ne podupiru široku tvrdnju o koristi ili sigurnosti. Pregledni radovi daju kontekst, ali nisu dodatna kontrolirana ispitivanja. Citirana osnova ne karakterizira pouzdano sistemski ljudski poluvijek niti potvrđuje odobrenje ili svojstva određenog istraživačkog proizvoda.
Pitanja o stanju istraživanja
- U koje se svrhe GHK-Cu istražuje?
- U staničnim i životinjskim modelima sinteze kolagena, remodeliranja matriksa i tkivne obnove. Postoji i mali kontrolirani topikalni pokus nakon laserskog tretmana. Različiti modeli i načini izloženosti nisu zamjenjivi dokazi ljudskog sistemskog učinka.
- Što pokazuje kontrolirani topikalni pokus?
- U 13 dovršenih slučajeva nakon 12 tjedana objektivni pokazatelji crvenila, bora i kvalitete kože nisu se značajno razlikovali, dok je subjektivno zadovoljstvo bilo veće. Ograničeni rezultat topikalnog režima ne potvrđuje široku učinkovitost, sigurnost ili korist injekcijske primjene.
Izvori
- Pickart & Margolina, Int J Mol Sci 2018 (pregled)DOI: 10.3390/ijms19071987PMID: 29986520
- Pickart et al., Oxid Med Cell Longev 2012 (pregled)DOI: 10.1155/2012/324832PMID: 22666519
- Pickart et al., BioMed Res Int 2015 (pregled)DOI: 10.1155/2015/648108PMID: 26236730
- Siméon et al., Life Sci 2000DOI: 10.1016/s0024-3205(00)00803-1PMID: 11045606
- Maquart et al., FEBS Lett 1988DOI: 10.1016/0014-5793(88)80509-xPMID: 3169264
- Pickart & Thaler, Nat New Biol 1973PMID: 4349963
- Effects of topical copper tripeptide complex on CO2 laser-resurfaced skin, 2006DOI: 10.1001/archfaci.8.4.252PMID: 16847171


