Mehanizam djelovanja
MOTS-c je kodiran u kratkom otvorenom okviru čitanja mitohondrijskog gena za 12S rRNA. U modelima staničnih kultura i životinjskim modelima peptid utječe na folatno-metioninski ciklus; prijavljena inhibicija tog puta dovodi do nakupljanja AICAR-a, endogenog aktivatora AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK). U istim su modelima putem te osi AMPK-a opisani učinci na stanično preuzimanje glukoze, translokaciju GLUT4 i prebacivanje između oksidacije glukoze i masnih kiselina (Lee et al., 2015). Pod metaboličkim stresom, kao što je ograničenje glukoze ili oksidativno opterećenje, MOTS-c translokira iz mitohondrija u jezgru i veže se na elemente antioksidativnog odgovora (ARE), gdje zajedno s transkripcijskim čimbenicima, uključujući NRF2 i ATF1, koregulira ekspresiju gena uključenih u prilagodbu na stres (Kim et al., 2018). MOTS-c se dodatno opisuje kao peptid induciran tjelesnim opterećenjem, čije se razine nakon tjelesne aktivnosti povećavaju u skeletnim mišićima i plazmi. Ta se opažanja odnose na razinu signalnih putova i ne potvrđuju terapijski učinak.
Stanje dokaza
Dokazna baza u velikoj je većini pretklinička. Radovi in vitro opisali su aktivaciju AMPK-a, učinke na folatno-metioninski ciklus i translokaciju u jezgru pod metaboličkim stresom (Lee et al., 2015; Kim et al., 2018). Studije na glodavcima opisuju učinke na homeostazu glukoze, inzulinsku rezistenciju i masnu masu pri visokokaloričnoj prehrani te, u ostarjelih miševa, učinke na tjelesnu sposobnost i homeostazu mišića (Reynolds et al., 2021). Dosadašnji podaci u ljudi gotovo su u cijelosti opažački: studije su mjerile endogene razine MOTS-c, primjerice porast nakon akutnog tjelesnog opterećenja (Reynolds et al., 2021) ili korelaciju koncentracije u serumu s parametrima mišićne snage u maloj preliminarnoj studiji (Domin et al., 2023). Nisu objavljena randomizirana, placebom kontrolirana ispitivanja primjene MOTS-c u ljudi; ne postoje podaci faze 2 ni faze 3 niti regulatorno odobrenje. Farmakokinetika u ljudi ostaje uglavnom neokarakterizirana, a metode mjerenja endogenog MOTS-c razlikuju se među studijama. Nije razriješeno mogu li se pretklinički nalazi prenijeti na ljude; učinkovitost i sigurnost nisu utvrđene.
Skladištenje i rukovanje
Primjenjuju se uobičajena pravila rukovanja liofiliziranim peptidima: čuvati na hladnom, suhom mjestu zaštićenom od svjetla u zatvorenoj posudi. Nakon rekonstitucije prikladnim otapalom, otopine peptida u laboratorijskoj se praksi drže na hladnom i koriste u roku od nekoliko dana; ponavljani ciklusi zamrzavanja i odmrzavanja općenito se izbjegavaju. Ovo su opće napomene za rukovanje liofiliziranim peptidima, a ne podaci o stabilnosti specifični za proizvod.
Pitanja o stanju istraživanja
- U koje se svrhe istražuje MOTS-c?
- MOTS-c se istražuje kao mitohondrijski kodiran signalni peptid koji se u staničnim i životinjskim modelima povezuje s aktivacijom AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK) i s folatno-metioninskim ciklusom. Istraživanje se usredotočuje na metabolizam glukoze, osjetljivost na inzulin i metaboličku fleksibilnost te na to kako se ti signali mijenjaju s tjelesnim opterećenjem i starenjem. Dodatna istraživačka grana ispituje translokaciju peptida u jezgru i njegovu ulogu u staničnom odgovoru na stres.
- Kakvo je stanje dokaza o MOTS-c?
- Pouzdani podaci potječu iz staničnih kultura i modela na glodavcima; prvi opis iz 2015. i naknadni radovi o translokaciji u jezgru i homeostazi mišića pretklinički su. U ljudi su istraživanja dosad uglavnom opažala endogene razine MOTS-c, primjerice u vezi s tjelesnim opterećenjem ili mišićnom snagom, obično u malim kohortama. Nedostaju randomizirana kontrolirana ispitivanja primjene MOTS-c, kao i podaci faze 2 i faze 3 te bilo kakvo regulatorno odobrenje, pa se trenutačno ne mogu iznositi tvrdnje o učinkovitosti ili sigurnosti.
Izvori
- Lee et al., Cell Metab 2015DOI: 10.1016/j.cmet.2015.02.009PMID: 25738459
- Kim et al., Cell Metab 2018DOI: 10.1016/j.cmet.2018.06.008PMID: 29983246
- Reynolds et al., Nat Commun 2021DOI: 10.1038/s41467-020-20790-0PMID: 33473109
- Domin et al., Int J Mol Sci 2023DOI: 10.3390/ijms241914951PMID: 37834399
