Mehanizam djelovanja

MOTS-c je kodiran u kratkom otvorenom okviru čitanja mitohondrijskog gena za 12S rRNA. U modelima staničnih kultura i životinjskim modelima peptid utječe na folatno-metioninski ciklus; prijavljena inhibicija tog puta dovodi do nakupljanja AICAR-a, endogenog aktivatora AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK). U istim su modelima putem te osi AMPK-a opisani učinci na stanično preuzimanje glukoze, translokaciju GLUT4 i prebacivanje između oksidacije glukoze i masnih kiselina (Lee et al., 2015). Pod metaboličkim stresom, kao što je ograničenje glukoze ili oksidativno opterećenje, MOTS-c translokira iz mitohondrija u jezgru i veže se na elemente antioksidativnog odgovora (ARE), gdje zajedno s transkripcijskim čimbenicima, uključujući NRF2 i ATF1, koregulira ekspresiju gena uključenih u prilagodbu na stres (Kim et al., 2018). MOTS-c se dodatno opisuje kao peptid induciran tjelesnim opterećenjem, čije se razine nakon tjelesne aktivnosti povećavaju u skeletnim mišićima i plazmi. Ta se opažanja odnose na razinu signalnih putova i ne potvrđuju terapijski učinak.

Stanje dokaza

Dokazi su pretežno pretklinički. Stanični radovi opisuju AMPK, folatno-metioninski ciklus i translokaciju u jezgru tijekom stresa (Lee i suradnici, 2015; Kim i suradnici, 2018). U glodavaca su istraživani glukoza, inzulinska rezistencija, masna masa pri visokokaloričnoj prehrani te mišićna homeostaza starijih miševa (Reynolds i suradnici, 2021). Ljudski radovi uglavnom mjere endogeni MOTS-c: porast nakon akutnog opterećenja ili povezanost serumskih koncentracija s mišićnom snagom u maloj studiji Domina i suradnika iz 2023. To nisu kontrolirani dokazi davanja MOTS-c. Metode mjerenja i populacije razlikuju se, a ljudska farmakokinetika ostaje slabo karakterizirana. Citirana osnova ne potvrđuje kliničku korist, sigurnost ili regulatorni status pojedinog istraživačkog materijala.

Pitanja o stanju istraživanja

U koje se svrhe istražuje MOTS-c?

MOTS-c se istražuje kao mitohondrijski kodiran signalni peptid koji se u staničnim i životinjskim modelima povezuje s aktivacijom AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK) i s folatno-metioninskim ciklusom. Istraživanje se usredotočuje na metabolizam glukoze, osjetljivost na inzulin i metaboličku fleksibilnost te na to kako se ti signali mijenjaju s tjelesnim opterećenjem i starenjem. Dodatna istraživačka grana ispituje translokaciju peptida u jezgru i njegovu ulogu u staničnom odgovoru na stres.

Kakvo je stanje dokaza o MOTS-c?

Glavni eksperimentalni nalazi potječu iz stanica i glodavaca. Ljudski podaci u citiranim radovima uglavnom su opažanja endogenih koncentracija, uz male skupine i različite metode. Takva povezanost ne dokazuje korist primijenjenog peptida, dugoročnu sigurnost ili odobrenje istraživačkog proizvoda.

Izvori

1. Lee et al., Cell Metab 2015DOI: 10.1016/j.cmet.2015.02.009PMID: 25738459
2. Kim et al., Cell Metab 2018DOI: 10.1016/j.cmet.2018.06.008PMID: 29983246
3. Reynolds et al., Nat Commun 2021DOI: 10.1038/s41467-020-20790-0PMID: 33473109
4. Domin et al., Int J Mol Sci 2023DOI: 10.3390/ijms241914951PMID: 37834399

Mehanizam djelovanja

MOTS-c je kodiran u kratkom otvorenom okviru čitanja mitohondrijskog gena za 12S rRNA. U modelima staničnih kultura i životinjskim modelima peptid utječe na folatno-metioninski ciklus; prijavljena inhibicija tog puta dovodi do nakupljanja AICAR-a, endogenog aktivatora AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK). U istim su modelima putem te osi AMPK-a opisani učinci na stanično preuzimanje glukoze, translokaciju GLUT4 i prebacivanje između oksidacije glukoze i masnih kiselina (Lee et al., 2015). Pod metaboličkim stresom, kao što je ograničenje glukoze ili oksidativno opterećenje, MOTS-c translokira iz mitohondrija u jezgru i veže se na elemente antioksidativnog odgovora (ARE), gdje zajedno s transkripcijskim čimbenicima, uključujući NRF2 i ATF1, koregulira ekspresiju gena uključenih u prilagodbu na stres (Kim et al., 2018). MOTS-c se dodatno opisuje kao peptid induciran tjelesnim opterećenjem, čije se razine nakon tjelesne aktivnosti povećavaju u skeletnim mišićima i plazmi. Ta se opažanja odnose na razinu signalnih putova i ne potvrđuju terapijski učinak.

Stanje dokaza

Dokazi su pretežno pretklinički. Stanični radovi opisuju AMPK, folatno-metioninski ciklus i translokaciju u jezgru tijekom stresa (Lee i suradnici, 2015; Kim i suradnici, 2018). U glodavaca su istraživani glukoza, inzulinska rezistencija, masna masa pri visokokaloričnoj prehrani te mišićna homeostaza starijih miševa (Reynolds i suradnici, 2021). Ljudski radovi uglavnom mjere endogeni MOTS-c: porast nakon akutnog opterećenja ili povezanost serumskih koncentracija s mišićnom snagom u maloj studiji Domina i suradnika iz 2023. To nisu kontrolirani dokazi davanja MOTS-c. Metode mjerenja i populacije razlikuju se, a ljudska farmakokinetika ostaje slabo karakterizirana. Citirana osnova ne potvrđuje kliničku korist, sigurnost ili regulatorni status pojedinog istraživačkog materijala.

Pitanja o stanju istraživanja

U koje se svrhe istražuje MOTS-c?

MOTS-c se istražuje kao mitohondrijski kodiran signalni peptid koji se u staničnim i životinjskim modelima povezuje s aktivacijom AMP-aktivirane protein-kinaze (AMPK) i s folatno-metioninskim ciklusom. Istraživanje se usredotočuje na metabolizam glukoze, osjetljivost na inzulin i metaboličku fleksibilnost te na to kako se ti signali mijenjaju s tjelesnim opterećenjem i starenjem. Dodatna istraživačka grana ispituje translokaciju peptida u jezgru i njegovu ulogu u staničnom odgovoru na stres.

Kakvo je stanje dokaza o MOTS-c?

Glavni eksperimentalni nalazi potječu iz stanica i glodavaca. Ljudski podaci u citiranim radovima uglavnom su opažanja endogenih koncentracija, uz male skupine i različite metode. Takva povezanost ne dokazuje korist primijenjenog peptida, dugoročnu sigurnost ili odobrenje istraživačkog proizvoda.

Izvori

1. Lee et al., Cell Metab 2015DOI: 10.1016/j.cmet.2015.02.009PMID: 25738459
2. Kim et al., Cell Metab 2018DOI: 10.1016/j.cmet.2018.06.008PMID: 29983246
3. Reynolds et al., Nat Commun 2021DOI: 10.1038/s41467-020-20790-0PMID: 33473109
4. Domin et al., Int J Mol Sci 2023DOI: 10.3390/ijms241914951PMID: 37834399