GLP-1GIPGCG
Retatrutide
Triple-Agonist · GLP-1/GIP/GCG
5.0(4)
Od
138,86 USD
Istraživački peptidi koji se primjenjuju u pretkliničkim i kliničkim studijama o regulaciji apetita, homeostazi glukoze i metabolizmu masti. Kategorija objedinjuje agoniste inkretinskih receptora poput retatrutida (GLP-1/GIP/GCG) i tirzepatida (GLP-1/GIP), koji djeluju na više hormonskih receptora gastrointestinalne osi, te metaboličke i mitohondrijske peptide poput MOTS-c, AOD-9604, 5-Amino-1MQ i kofaktora NAD+. Svi peptidi isporučuju se s 99 % HPLC čistoćom isključivo kao Research Use Only.
Istraživački peptidi vezani uz apetit, homeostazu glukoze i metabolizam masti: od trostrukog agonista retatrutida i dvostrukog agonista tirzepatida do mitohondrijskih peptida poput MOTS-c i kofaktora NAD+. Sve djelatne tvari isporučuju se s 99 % HPLC čistoćom isključivo kao Research Use Only.
U metaboličkim istraživanjima inkretinski agonisti često se kombiniraju s peptidima koji ciljaju lipolizu, os hormona rasta ili mitohondrijski metabolizam, primjerice tirzepatid s tesamorelinom, retatrutid s AOD-9604 ili MOTS-c uz GLP-1 agonista.
| Peptid | Mehanizam | Poluživot | Čistoća | Od | |
|---|---|---|---|---|---|
| Retatrutide | GLP-1 / GIP / GCG | ~6 dana | ≥99.2% | 138,86 USD | Pogledaj → |
| Tirzepatid 60mg | GLP-1 / GIP | ~5 dana | ≥99.0% | 63,64 USD | Pogledaj → |
Agonisti inkretinskih receptora su peptidi koji oponašaju djelovanje endogenih crijevnih hormona poput GLP-1 (glukagonu sličan peptid 1) i GIP (o glukozi ovisan inzulinotropni polipeptid). U metaboličkim istraživanjima služe kao alati za proučavanje mehanizama lučenja inzulina, pražnjenja želuca, osjećaja sitosti i energetske ravnoteže. Ciljanom aktivacijom jednog ili više inkretinskih receptora mogu se razlučiti njihovi doprinosi regulaciji glukoze i metabolizmu masti. Trostruki agonisti poput retatrutida proširuju spektar glukagonskim receptorom i time omogućuju istraživanja kombiniranih učinaka na apetit, inzulinski odgovor i potrošnju energije unutar jedne molekule.
Pod kontrolom tjelesne mase objedinjujemo istraživačke peptide koji se u studijama primjenjuju za regulaciju apetita, homeostazu glukoze i metabolizam masti. U središtu su agonisti inkretinskih receptora koji, ovisno o molekuli, aktiviraju jedan, dva ili tri hormonska receptora gastrointestinalne osi. Retatrutid je trostruki agonist na receptorima GLP-1, GIP i glukagon (GCG) s poluživotom u plazmi od oko 6 dana (Jastreboff i sur., NEJM 2023, program TRIUMPH) te se proučava u modelima pretilosti i metaboličke disfunkcije. Tirzepatid je dvostruki agonist na GLP-1 i GIP s poluživotom od oko 5 dana (Eli Lilly, SURPASS-1) i znatno opsežnijim kliničkim skupom podataka iz istraživanja dijabetesa i pretilosti. Uz inkretine, kategorija obuhvaća metaboličke i mitohondrijske peptide: MOTS-c, mitohondrijski kodiran peptid s poluživotom od oko 12 sati (Lee i sur., Cell Metabolism 2015), fragment hormona rasta AOD-9604 i 5-Amino-1MQ, niskomolekularni inhibitor NNMT-a, te kofaktor NAD+. Ta raznolikost omogućuje usporedbu mehanizama vođenih apetitom i glukozom s lipolitičkim i mitohondrijskim putovima.
Inkretinski agonisti ove kategorije razlikuju se prije svega po broju receptora koje istodobno aktiviraju. Svaki dodatni receptorski krak proširuje farmakološki profil, a time i metaboličke krajnje točke koje se mogu proučavati u pretkliničkim modelima. Sljedeći pregled razvrstava klase prema peptidima koji se vode u ovoj kategoriji:
Izvan inkretinske osi kategorija objedinjuje peptide i kofaktore koji djeluju na metabolizam posve drugim mehanizmima te tako služe kao komplementarni usporedni krakovi. MOTS-c je mitohondrijski kodiran peptid koji se u istraživanjima povezuje s AMPK signalnim putem, osjetljivošću na inzulin i energetikom skeletnih mišića (Lee i sur., Cell Metabolism 2015); njegov poluživot iznosi oko 12 sati. NAD+ je redoks kofaktor koji se kao sistemski supstrat proučava u studijama o energetskom metabolizmu, mitohondrijskoj funkciji i dugovječnosti; poluživot u plazmi nalazi se u rasponu od otprilike 1 do 2 sata. 5-Amino-1MQ je niskomolekularni inhibitor nikotinamid-N-metiltransferaze (NNMT) i karakterizira se u pretkliničkim modelima u vezi s metabolizmom adipocita i staničnim NAD+ rezervoarom. Za razliku od inkretina, koji signaliziraju preko hormonskih receptora osi crijevo-mozak, ti alati izravno zadiru u unutarstanični energetski metabolizam. Time se putovi vođeni apetitom i glukozom metodološki čisto odvajaju od mitohondrijskih i lipolitičkih mehanizama.
Peptidi ove kategorije karakteriziraju se prema jasno definiranim krajnjim točkama u in-vitro i pretkliničkim modelima; sve dolje navedene veličine odnose se isključivo na dizajn studije, a ne na primjenu kod ljudi. U prvom su planu modeli sitosti i apetita u kojima se bilježe unos hrane, pražnjenje želuca i centralni signalni putovi energetske ravnoteže. Glikemijska kontrola kvantificira se preko o glukozi ovisnog lučenja inzulina, osjetljivosti na inzulin i tolerancije glukoze, često u usporedbi mono-, dvostrukih i trostrukih agonista. Za lipolitičku komponentu kao mjerne veličine služe oksidacija masti i lipoliza u adipocitu, osobito kod AOD-9604 i HGH fragmenta 176-191, koji te učinke modeliraju bez znatnog porasta IGF-1. Na razini tjelesnog sastava u životinjskim modelima kao odčitanja bilježe se masna masa, visceralno masno tkivo i bezmasna masa. MOTS-c i NAD+ dopunjuju te krajnje točke mitohondrijskim biljezima poput aktivacije AMPK-a i staničnog energetskog statusa. Na taj se način mehanizmi vođeni apetitom, glukozom i metabolizmom masti mogu usporedno proučavati unutar jedne kategorije.
Svaka serija provjerava se visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom (HPLC) na 99 % čistoću i potvrđuje masenom spektrometrijom u svom molekularnom identitetu. Certifikati o analizi (CoA) dostupni su na zahtjev i jednoznačno se pridružuju pojedinom peptidu; svaka stranica proizvoda navodi molekularnu masu, aminokiselinski slijed i, ako je objavljen, afinitet receptora. Cijela kategorija označena je isključivo kao Research Use Only (RUO) i nije namijenjena primjeni kod ljudi ili životinja. Liofilizirani peptidi stabilni su na minus 20 °C tijekom 24 mjeseca te ih do upotrebe treba čuvati suhe i zaštićene od svjetla. Za pokusne serije tipično se rekonstituiraju bakteriostatskom vodom; dobivena otopina upotrebljiva je na 2 do 8 °C tijekom 28 dana. Polagano dodavanje otapala uz stijenku bočice i blago okretanje umjesto mućkanja sprječavaju pjenjenje i razgradnju peptida smičnim silama. Alikvotiranje u manje porcije smanjuje ponavljane cikluse zamrzavanja i odmrzavanja. Detaljni protokoli o ciljnoj koncentraciji, volumenu i poluživotu nalaze se u istraživačkim vodičima za retatrutid i tirzepatid.