Mehanizam djelovanja

Ipamorelin veže receptor GHS-R preko kojeg grelin potiče lučenje GH-a iz hipofize. Raun i suradnici 1998. opisali su oslobađanje GH-a u primarnim stanicama hipofize štakora te u modelima štakora i svinja, uz potenciju i učinkovitost usporedivu s GHRP-6. U svinja, za razliku od GHRP-6 i GHRP-2, ACTH i kortizol nisu značajno porasli iznad odgovora na GHRH. Ispitivani sekretagozi nisu promijenili FSH, LH, prolaktin ni TSH. To je selektivnost u određenim modelima, a ne opće jamstvo sigurnosti. Gobburu i suradnici 1999. u zdravih muškaraca nakon intravenske infuzije opisali su farmakokinetiku proporcionalnu dozi, terminalni poluvijek oko dva sata i jednu vremenski ograničenu epizodu lučenja GH-a.

Stanje dokaza

Dokazi obuhvaćaju pretkliničku karakterizaciju, farmakokinetičko-farmakodinamičko istraživanje u dobrovoljaca i dva ispitivanja faze 2 nakon resekcije crijeva. Prvo, NCT00672074, bilo je multicentrično, dvostruko slijepo i kontrolirano placebom, s 117 bolesnika; završilo je 2009., a objavljeno je kao Beck i suradnici 2014. Podnošljivost je opisana kao dobra, ali vrijeme do podnošenja standardiziranog krutog obroka nije se značajno razlikovalo od placeba. Ni sekundarne analize učinkovitosti nisu pokazale značajne razlike. Autori navode malu i heterogenu populaciju kao ograničenje. Veće randomizirano ispitivanje određivanja doze, NCT01280344 odnosno HT-IPAM-202, uključilo je 320 bolesnika od 2011. do 2014. Razvoj je nakon završetka zaustavljen, a rezultati tog ispitivanja nisu objavljeni ni postavljeni u registar. Najveći kontrolirani skup stoga nije dostupan za procjenu. Pregledani izvori ne potvrđuju dugoročni klinički učinak, druge indikacije ili svojstva istraživačkog materijala.

Pitanja o stanju istraživanja

U kojim je istraživanjima korišten ipamorelin?

Izvorni radovi proučavali su lučenje GH-a u stanicama, štakora i svinja, a zatim farmakokinetiku i GH-odgovor zdravih dobrovoljaca. Dva ispitivanja faze 2 procjenjivala su ga kod poslijeoperacijskog ileusa nakon resekcije crijeva. Ti konteksti ne dokazuju korist za sve ciljeve povezane s hormonom rasta.

Zašto postojeće kliničke podatke treba tumačiti oprezno?

Objavljeno ispitivanje sa 117 bolesnika nije postiglo ključni ishod podnošenja krutog obroka. Rezultati većeg ispitivanja sa 320 bolesnika nisu javno objavljeni. Porast GH-a u zdravih dobrovoljaca i dobra kratkoročna podnošljivost ne potvrđuju dugoročnu korist, sigurnost ili prikladnost istraživačkog proizvoda.

Izvori

1. Raun et al., Eur J Endocrinol 1998DOI: 10.1530/eje.0.1390552PMID: 9849822
2. Gobburu et al., Pharm Res 1999DOI: 10.1023/a:1018955126402PMID: 10496658
3. Beck et al., Int J Colorectal Dis 2014DOI: 10.1007/s00384-014-2030-8PMID: 25331030
4. ClinicalTrials.gov NCT00672074 (faza 2, poslijeoperacijski ileus, 117 bolesnika)
5. ClinicalTrials.gov NCT01280344 (HT-IPAM-202, određivanje doze u fazi 2, 320 bolesnika, rezultati nisu objavljeni)

Mehanizam djelovanja

Ipamorelin veže receptor GHS-R preko kojeg grelin potiče lučenje GH-a iz hipofize. Raun i suradnici 1998. opisali su oslobađanje GH-a u primarnim stanicama hipofize štakora te u modelima štakora i svinja, uz potenciju i učinkovitost usporedivu s GHRP-6. U svinja, za razliku od GHRP-6 i GHRP-2, ACTH i kortizol nisu značajno porasli iznad odgovora na GHRH. Ispitivani sekretagozi nisu promijenili FSH, LH, prolaktin ni TSH. To je selektivnost u određenim modelima, a ne opće jamstvo sigurnosti. Gobburu i suradnici 1999. u zdravih muškaraca nakon intravenske infuzije opisali su farmakokinetiku proporcionalnu dozi, terminalni poluvijek oko dva sata i jednu vremenski ograničenu epizodu lučenja GH-a.

Stanje dokaza

Dokazi obuhvaćaju pretkliničku karakterizaciju, farmakokinetičko-farmakodinamičko istraživanje u dobrovoljaca i dva ispitivanja faze 2 nakon resekcije crijeva. Prvo, NCT00672074, bilo je multicentrično, dvostruko slijepo i kontrolirano placebom, s 117 bolesnika; završilo je 2009., a objavljeno je kao Beck i suradnici 2014. Podnošljivost je opisana kao dobra, ali vrijeme do podnošenja standardiziranog krutog obroka nije se značajno razlikovalo od placeba. Ni sekundarne analize učinkovitosti nisu pokazale značajne razlike. Autori navode malu i heterogenu populaciju kao ograničenje. Veće randomizirano ispitivanje određivanja doze, NCT01280344 odnosno HT-IPAM-202, uključilo je 320 bolesnika od 2011. do 2014. Razvoj je nakon završetka zaustavljen, a rezultati tog ispitivanja nisu objavljeni ni postavljeni u registar. Najveći kontrolirani skup stoga nije dostupan za procjenu. Pregledani izvori ne potvrđuju dugoročni klinički učinak, druge indikacije ili svojstva istraživačkog materijala.

Pitanja o stanju istraživanja

U kojim je istraživanjima korišten ipamorelin?

Izvorni radovi proučavali su lučenje GH-a u stanicama, štakora i svinja, a zatim farmakokinetiku i GH-odgovor zdravih dobrovoljaca. Dva ispitivanja faze 2 procjenjivala su ga kod poslijeoperacijskog ileusa nakon resekcije crijeva. Ti konteksti ne dokazuju korist za sve ciljeve povezane s hormonom rasta.

Zašto postojeće kliničke podatke treba tumačiti oprezno?

Objavljeno ispitivanje sa 117 bolesnika nije postiglo ključni ishod podnošenja krutog obroka. Rezultati većeg ispitivanja sa 320 bolesnika nisu javno objavljeni. Porast GH-a u zdravih dobrovoljaca i dobra kratkoročna podnošljivost ne potvrđuju dugoročnu korist, sigurnost ili prikladnost istraživačkog proizvoda.

Izvori

1. Raun et al., Eur J Endocrinol 1998DOI: 10.1530/eje.0.1390552PMID: 9849822
2. Gobburu et al., Pharm Res 1999DOI: 10.1023/a:1018955126402PMID: 10496658
3. Beck et al., Int J Colorectal Dis 2014DOI: 10.1007/s00384-014-2030-8PMID: 25331030
4. ClinicalTrials.gov NCT00672074 (faza 2, poslijeoperacijski ileus, 117 bolesnika)
5. ClinicalTrials.gov NCT01280344 (HT-IPAM-202, određivanje doze u fazi 2, 320 bolesnika, rezultati nisu objavljeni)